Nekad je hrvatski ženski stolni tenis bio prepun uspjeha. Svi će se sjetiti 2003. godine kada je Tamara Boroš na svjetskom prvenstvu u Parizu osvojila brončanu medalju. U tim vremenima bila je jedna od rijetkih stolnotenisačica koja se mogla nositi s igračima iz Dalekog istoka.
Danas u hrvatskom stolnom tenisu situacija više nije tako bajna jer veliki broj igračica iz Kine, Japana, Koreje igra po drugim reprezentacijama. Upravo smo i na ovu temu, a i na brojne druge porazgovarali s našom reprezentativkom Petrom Petek (25) koja je samo za naš portal dala ekskluzivni intervju.
Za početak, prokomentiraj situaciju u hrvatskom stolnom tenisu u odnosu na ostatak svijeta?
Hrvatski stolni tenis oduvijek je postizao vrhunske rezultate na europskoj i svjetskoj sceni. Tamara Boroš i Zoran Primorac su dva naša najbolja stolnotenisača od osamostaljenja države i sigurno jedni od idola današnjih sportaša. Danas je u stolnom tenisu jako teško uspjeti s obzirom na veliki broj Azijata i Azijatkinja koji su raspršeni po cijelom svijetu. Bez obzira na njih Hrvatska ženska reprezentacija u sastavu Boroš, Vaida, Paović, Bakula harala je Europom. Nažalost sve do tragičnog događaja i nesreće Sandre Paović. Od tog nesretnog događaja za Sandru, stolni tenis i za hrvatski sport ženska reprezentacija više nije što je bila. Dogodila se smjena generacija gdje smo na mjesto cura koje su harale Europom i naučile hrvatsku na postizanje vrhunskih rezultata došle mi mlađe cure, a da se za to nismo trebale nešto posebno potruditi. U reprezentaciji više nije bila ni jedna starija cura koja bi povukla i vodila reprezentaciju, a to je itekako falilo. Jednostavno smo bile premlade da bi se uspjele nositi s tim teretom.
Već si dugo u reprezentaciji, možemo li očekivati iskorak?
Nažalost danas ženska reprezentacija više nije u top 5 reprezentacija Europe, već se krećemo oko šesnaestog tog mjesta. Za vrijeme izbornika Cegnara djevojke su bile jedna od najboljih reprezentacija Europe, bile su na okupu, zajedno su trenirale i uz to svaka od njih igrala je za klub u jednoj od države Europe.
Kakva je naša stolnoteniska liga?
Ni Hrvatska superliga nije što je nekad bila. Mislim da smo po kvaliteti dosta lošiji od ostalih u Europi, ali razlog tome su financije. Stolni tenis općenito nije cijenjeni sport i ima premalu medijsku praćenost, usudila bih se reći da uopće nije medijski popraćen. To me najviše žalosti, ali jednostavno gledateljima nije zanimljiv. 90 posto klubova u hrvatskoj ima financija da pokrije samo dvije igračice, dok treća ima relativno mala primanja ili uopće nema.
Imaš li neki svoj osobni cilj u karijeri?
Stolnim tenisom bavim se već 17 godina, tri puta sam osvojila pojedinačno seniorsko prvenstvo i dva puta to mi je uspjelo u parovima. Nastupila sam na 5 Europskih i Svjetskih prvenstava sa seniorskom reprezentacijom. 2011. godine sa juniorskom reprezentacijom osvojili smo brončanu medalju na ekipnom prvenstvu Europe, ali sa svojim Varaždinom još nisam uspjela biti ekipni prvak hrvatske. To mi je trenutno najveća želja i najveći cilj. Kad to uspijem moja stolnoteniska karijera može polako završiti, nasmijano je rekla naša sugovornica.
Što fali stolnom tenisu da dobije veću pozornost u Hrvatskoj?
Teško je dobiti medijsku pozornost jer mislim da gledateljima stolni tenis nije zanimljiv i ne cijene ga previše. Stvarno ne znam kako ljudima dočarati da je to jedan od najbržih sportova u kojem morate imati izrazito dobre reflekse i brzo razmišljati. S obzirom da je pojedinačni sport u kojem ovisi sam o sebi smatram da bi mu se trebalo dati malo više na važnosti.
Može li se živjeti od stolnog tenisa u Hrvatskoj?
Od stolnog tenisa može se živjeti, ali samo na međunarodnoj sceni. Ako uspijete na svjetskoj razini ući barem među 100 najboljih može se zaraditi i živjeti. Nažalost od hrvatskog pingića ne može se živjeti.
Koji je trener na tebe ostavio najbolji dojam?
Prve stolnoteniske pokrete naučio me trener Vilim Šagi, ali najviše zasluga za moje rezultate ima moj sadašnji trener Saša Suhodolčan s kojim radim od 2006. godine i mog prelaska u stolnoteniski klub Varaždin. On je sigurno osoba koja je ostavila najviše traga i zasluga na moje rezultate.
Zahvaljujemo Petri od srca što je našla vremena za razgovor te svoje dojmove podijelila s našim čitateljima.
